Kuće mogu biti moderne, pametne, skupe...ali rijetko koja ima dušu kao kuća od tete Marije i barba Osipa. A znamo svaku njenu pukotinu. Čuvamo ju i ona to zna. Vraća nam mir, savršen san, sjajnu pozitivnu energiju.
Nema armiranog betona, prenapregnutih konzola, staklenih stijena, mramornih podova. Skromna seoska ljepotica sazidana daleke 1908. od priručnih materijala, ostala je do danas svjedok minulih vremena. Ona je danas sklonište za pravi odmak od užurbanog, nervoznog, suvremenog načina života.
Stara, autentična krčka kuća pravi je raritet. Mnoge su srušene ustupile mjesto kućama sagrađenim novim tehnologijama, novim materijalima, dizajniranim po suvremenim standardima. Prava, kamena krčka kuća nasljednica je uporabe materijala i tehnike građenja još iz antičkih vremena. Takva se kuća danas više ne može izgraditi.

Baš zato je svaka autentična, kamena, krčka kuća neprocjenjiva - takva kakva je. Sama po sebi je svojevrsni kulturni spomenik. Boravak u takvoj kući ima elemente tisućljetnog vremeplova u prošla vremena. Ovakva kuća ima i svoj eko sustav - ptice koje se gnijezde u krovu, razne bube i mravi koji žive u pukotinama, puh koji ljetuje s familijom negdje između slojeva krovnog pokrova, gušteri u dvorištu, mačke u prolazu, pijetao kod susjede koji najavljuje akciju.